11.06.2004. (8 tjedana + 6 dana)
MOJA "NAJPRVA" SLIČICA

Ovo krumpirasto sam ja. Uslikan kao čvrsti dokaz za mamine mučnine, slabost, vrtoglavice, opsjedanje zahoda, preosjetljivost na mirise i ispijanje narančinog soka ujutro. Reklo bi se da nisam bio niti najmanje ugodan podstanar.

15.07.2004. ( 13 tjedana + 5 dana)
POČINJEM SLIČITI NA LJUDE

Eto, vidi mi se i glava i ruka i prsti... Prije no što sam slikan, našamarao sam pupčanu vrpcu (dokumentirano, evo linka za download filma). Mama se nasmijala, a doktorica ju je opomenula da mora biti miiirna jer se mjerila debljina stanovitog nuhalnog nabora koji nikako nije smio biti deblji od 3mm. To bi značilo kao neki poremećaj (pljuc, pljuc, daleko bilo). Izmjeriše ga konačno - 0,7mm. Sve ok. K'o da im nisam mogao i ja to reći...

28.09.2004. (24 tjedna + 3 dana)
NISAM CURICA!

Moji starci vam nisu od onih što priželjkuju muško dijete. Baš suprotno. Htjeli su curicu (k'o da ih je netko pitao što bi). Pa su u tu svrhu na ovom pregledu onako samouvjereno rekli da žele znati kojeg je spola bebica. Ma, htjeli su da im i doktorica to potvrdi pa da se bace na bojanje u roze svega što se obojati da i nabavku slatkih malih buci-buci haljinica i kapica... Kad ono...nije dite, nego sin. Mogućnost pogreške svedena na nulu. Pogledajte sliku. Ha, što se može. Bit će bolje drugi put...